петак, 24. новембар 2017.

Pregled savremene ruske kinematografije


Sovjetska kinematografija davno prošlih vremena imala je par osobenih karakteristika. Najpre, specijalni efekti u okviru filmske magije su bili inovativni i odlični. Toliko da su čak i kasnije korišćeni u mnogim popularnim filmovima holivudske produkcije, ali to vam Lukas nikad ne bi priznao. Dalje, priča je uvek imala srećan završetak, osim onih smutnih filmova političke pozadine koje ni Sovjeti nisu gledali bez kontrole KGB-a. I, konačno, svaka priča je imala i pouku – najčešće o tome kako je sovjetski način života krasan (iako je filmska produkcija pomalo siromašna).
Pre nego me napadnu istoričari i kritičari, samo da pomenem da sam ja običan filmofil koji gleda sve i svašta, mada preferira SF&F, horor i slično. Stoga ovaj pregled i sadrži samo takve primere. Dabome, preskačem legendarne adaptacije Lemovog romana Solaris i filmove snimljene po delima braće Strugacki kao što je Stalker Tarkovskog (da, najpre beše knjiga, posle film, a tek naposletku igrica) i idem direktno na savremenu produkciju.
Negde sa pojavom adaptacije Lukjanjenkove Noćne straže kreće i preporod, sada ruske, ne više sovjetske kinematografije. Moderna bajka o Drugima, ljudima i neljudima koji imaju određene moći, fenomenalno zamišljen svet autora knjiga. Ne baš sasvim dobro prenet na film, ali ipak dovoljno dobro da pruži zabavu ravnu holivudskoj. Otprilike da su tu otkrili i sami kako njihovi filmovi mogu da se ravnaju sa svetskim. No, kao što to uvek biva, dostupnost CGI i sličnih filmskih opcija je učinila inovativnost i ideje pomalo zastarelim konceptom te se sledeći filmovi uglavnom oslanjaju na poznatu tematiku drugog svetskog rata ili naprosto bajkovite miljee potpune fikcije (My iz budushchego 1 i 2, Najmračniji sat, i konceptualno sjajni Dark world 1 i 2). Sve od navedenog preporučujem za gledanje u slobodno vreme.
U ovom pregledu stvarne slabosti i prednosti savremene ruske kinematografije možemo sagledati ponajpre u filmu Vychislitel – po meni naprosto sastavljenom iz nekoliko ideja viđenih u drugim filmovima, o utopijskom svetu budućnosti gde diktator vlada čeličnom rukom, a svi disidenti bivaju izbačeni u negostoljubivu divljinu prepunu misterioznih i smrtonosnih bića. Brza priča, bez mnogo truda po pitanju glume, najčešće podseća na Screamers trilogiju. Da se pogledati ako baš nemate šta drugo raditi. Drugi primer, sličan prethodnom, jeste Mafija: Igra preživljavanja. Idejno jak film, sa odličnom kompjuterskom grafikom, pomalo traljavo odrađen ali opet nešto bolji za gledanje nego prethodnik.
A, onda dođe tekuća godina, ova što nam uskoro i izmiče, pa donese bombastično najavljenu polukopiju Marvelovog univerzuma kroz film Zaštitnici. Što bi Dambldor rekao „Berti Botova bombona sa ukusom sline“ – mnogo novca, mnogo truda, potpuno šuplja priča za ikog mentalno zrelijeg od nižih razreda osnovne škole. Šareno, lepo, prazno. Nasuprot njemu, marketinški pomalo ispušten, dolazi film Privlačenje koji apsolutno preporučujem. Odlična priča, vizuelno lepo uklopljena, mada sa standardnim problemima ruskog filma.
Svi navedeni primeri boluju od iste bolesti – priče su nedorečene ili nepotpune, ostaje utisak da se neke stvari podrazumevaju, glumci često šmiraju, a na trenutke iskoči i potpuna besmislica. Pomislim čak i da postoji neki pritajeni stav da ruski SF film ne može biti holivudskog kvaliteta pa se to kompenzuje preterano futurističkim dizajnom i nelogičnim konstrukcijama. Takođe, dosta često se prepoznaju situacije i scene iz drugih filmova, ne kažem da postoji namera plagijata, ali definitivno postoji jak uticaj.
Da zaključim, ako imate volju da gledate ruske filmove skupe savremene produkcije nećete se preterano pokajati. Filmovi su vizuelno jaki, scene i akcije su brze, jedino što ponekad preteraju sa nekakvim moralisanjem kao u najbolje vreme sovjetskog filma. Nema mnogo inovativno jakih priča, ali ima mnogo dobrih filmova u žanrovima koje ja obično izbegavam (drama, istorijski i slično). Ko voli dobar horor, a ne pati mnogo od činjenice da se fazoni kopiraju, može pogledati i film Nevesta. Upozoravam: zbog navedene jake vizuelnosti, ruski horori su STRAŠNI!
P.S.
I čekam da vidim Koščeja i Baba Jagu, pravu pravcatu rusku bajku, obećava uživanje.

среда, 22. новембар 2017.

Kombo #31

 Written by: Lord of Hate.

"Humanity Zero", from Greece, brings "Withered in Isolation", a very well-conceived death-doom metal release. It sounds brutal and extreme without having an extreme death metal sound setting. Their power resides in the atmosphere instead of a brutal distortion. Guitar leads have some melancholic tunes, very well combined with some occasional violin and keyboard interventions, which are usually moderate along the album except for the last track, which has too much keyboard in it. Putting that track aside, it’s high-quality death-doom with a very personal sound. 8/10.

The Spaniards "Moribundo" are a good example of very brutal and heavy death doom metal with an extreme sound setting, in their "Raíz Amarga" debut album. Well produced, well played, well sung. Nevertheless, it’s not all about brutality because these guys have occasional piano arrangements in every song. Maybe, it would fit much better in a band like Humanity Zero, but when a band sounds as brutal as Moribundo, the piano is just unnecessary. Surprises? Yes. A couple of sections with blast beats. In general, it’s a band for fans of slow brutal music mixed with melancholic piano tunes. 7/10. 

From Brazil, we have "Dirty Grave". Their album "Evil Desire" is some sort of hard rock in the early-70s style, influenced by Black Sabbath and probably also by some other satanic bands from then. Something special with this band are the really fast solos and the doom-oriented slow parts. Much more metalish than any other hard rock band in the style, with a lot of groove in it. There is enough tempo variety as for not getting bored; nevertheless, you have to be pretty much into this kind of rock. Not for fans of fast music. Very solid, all the instruments combine with each other and the vocals fit particularly well, which is something hard to find in underground bands of this kind. 9/10. 

The Argentinian band "Granada" delivers "Sincronizado", a good example of southamerican groove metal (sung in Spanish) with a thrashy death metal influence. Music stays groove most of the time, with some sparks of mid-high speed here and there, even with a bit of slow-and-short blastbeats at some moments and a few melodic sections. Well produced, but the weakness of the band is trying to be too eclectic. Too many influences involved, without being powerful enough as for impressing anyone. If you like underground groove metal bands that try to show off how “original” they are, go ahead and grab it… but you won’t get impressed, anyway. 5/10. 

The Czech Republic has always been fertile land for bands with an original sound. This time, "Solfernus" is no exception to the rule thanks to their album "Neoantichrist". We could say it’s some nice-and-fast black metal, in general, although there are some slow (and not great) songs. Perhaps, the most similar stuff would be early-Zyklon’s fast parts; but these guys still have their own sound. There is a good variation of rythms and a good dose of blast beats. Their weakness? The melodic arrangements: one acoustic guitar in a couple of songs, some choral vocals in another, atmospheric keyboards in another, and so on… These guys could be significantly more solid without them, but those occasional stuff just don’t help. A band of very talented musicians who still have room for improving their songwriting. 6/10.